...
Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, premda su staze njene tegobne i
strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, premda vas mač,
skriven među perima njenim, može povrediri. A kad vam progovori, verujte
joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k'o što severac opustoši
vrt. Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti. Isto kao
što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao što se
upinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na
suncu, tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom
prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje
svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas
otrebila od kukolja. Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne
postanete gipki. A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da
postanete sveti hleb za svetu Božju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svog srca i u spoznaji toj postali deo srca života.
Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, u svet koji ne poznaje godišnja doba, gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božjem." I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani spostveno poimanje ljubavi; i da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama...
H.Džubran
Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svog srca i u spoznaji toj postali deo srca života.
Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, u svet koji ne poznaje godišnja doba, gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božjem." I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani spostveno poimanje ljubavi; i da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama...
H.Džubran
"Kad jednoj ljubavi dođe kraj, slabići kukaju, energični smjesta
pronađu novu ljubav, a pametni su je već odavno imali u rezervi."
Oscar Wilde
"Patnja zadaje bol samo zato što je se
bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne
moraš je se bojati. Moraš voljeti... Oscar Wilde
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo,
svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li
prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo
SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak
povremeno susretati?
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...
(Herman Hesse)"
"Kad ptica prestane voljeti drugu pticu,ona joj ne kaže; "Odleti sada hiljadu milja daleko da nebi gledala ravnodušnost kako se gomila u mojim zjenicama...!"
Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaže joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne čujež kako pjevam u predvečerje nježnu uspavanku drugoj dragani koja leži sa kljunom u mome krilu...!"
Jer ptica nije površna kao čovjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju još snažnije, i umjesto umirujućih zvukova uspavanke cijela bi šuma morala slušati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol...
Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.
...A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka, od stida i pomutnje ne zna što bi,i bježeći sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu.... "
Vesna Parun
Kad bi sve drugo umrlo, a on ostao, ja bih još uvijek postojala; a kad bi sve drugo ostalo a on bio uništen, svemir bi se pretvorio u golemog stranca, činilo bi mi se da nisam dio njega.- Catherin,orkanski visovi
"Susreo sam na ulici vrlo siromašna, zaljubljena mladića. Šešir mu star, kaput otrcan, ogrtač progledao na laktovima, cipele mu vodu propuštale - ali duša mu biješe posuta zvijezdama."
Victor Hugo
Od čega žive oči tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.
Tvoje su oči u meni zašle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.
Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico sniježna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.
- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.
Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krvi nek mi utrne!
Kad zagrlim te ovako,
znaš što ja vidim:
Dva križa koja se grle.
A međ’ njima diše
još nerođen Bog,
prikovan poljupcima…
A što ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?
Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
A ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope.
O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.
Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.
Enes Kišević
''Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja."
Bez ljubavi ne možemo, bez ljubavi ne želimo, ljubav je ono radi čega živimo i umiremo..."Ljubav je proljetna biljka koja sve prožima nadom, pa čak i ruševine uz koje prijanja." "Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna." "Ili se s nekim nađete ili ne - ljubav ne pita za godine. Vrijeme pokaže je li ta osoba ona prava." "Ljubav je jedini zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije." ...
Нема коментара:
Постави коментар